Sedamnaestogodišnjak iz Brčkog već skoro dvije godine boravi u Zavodu za vaspitanje muške djece i omladine u Sarajevu (Hum). Kako je ispričao za Faktor.ba, u školi je često upadao u tuče i konfliktne situacije, zbog čega je na koncu i završio u Zavodu.

Iako je on za mnoge samo “domac” ili maloljetni delikvent, kao i ostalih 15 štićenika ovog Zavoda, ipak, njegova priča ne može da vas ne dirne. Majka ga je napustila kada je imao svega dvije godine i dok nije napunio šestu, živio je s ocem.

U međuvremenu, otac mu je dobio zabranu pristupa i od tada je išao od jedne do druge hraniteljske porodice, a jedno vrijeme živio je i kod bake u Splitu. Kada se ona razboljela, vratili su ga u BiH i smjestili u novu hraniteljsku porodicu, gdje se nije dugo zadržao. U školi je upao u tuču, kako kaže, i onda je smješten na “Hum”.

– Ovdje mi je super. Vrijeme mi je ispunjeno. Imamo razne sportske aktivnosti, pristup računarima… Imam i dosta prijatelja. Sljedeće godine punim 18 godina, tako da ističe i sudska zabrana izrečena mom ocu, pa sam planirao da po izlasku iz Zavoda odem kod njega da živim. On je trenutno u Makedoniji sa svojom porodicom – ispričao nam je ovaj 17-godišnjak.

 Napušteni od svih

Direktor Zavoda Dževad Šuško tvrdi za Faktor.ba da 99,9 posto počinilaca potječu iz nepotpunih porodica, te da su to uglavnom djeca koja nemaju jednog ili oba roditelja, djeca razvedenih roditelja ili ona koja su napuštena od jednog ili oba roditelja.

Jedan od štićenika je i 16-godišnjak iz Travnika koji je za naš portal rekao da su ga socijalni radnici oduzeli roditeljima jer se nisu adekvatno brinuli o njemu.

– Ovdje sam već pola godine i za to vrijeme položio sam 9. razred i eksternu maturu, a od septembra krećem u srednju školu. Upisao sam ŽIŠ i planiram da završim za zavarivača – ispričao nam je ovaj 16-godišnjak, dodavši da mu je omiljena vaspitačica Enisa.

Sličnu priču ima i 18-godišnji Cazinjanin, koji je u Zavod smješten 27.  jula ove godine, također po odluci Centra za socijalni rad zbog porodičnih problema o kojima ne voli pričati.

Zavod za vaspitanje muške djece i omladine Sarajevo, inače, na području FBiH jedina je ustanova za izvršenje zavodske mjere upućivanja u odgojnu ustanovu. Na osnovu izrečene sudske mjere u Zavod je smješteno deset štićenika i tu su uglavnom zbog razbojništva, razbojničke krađe, teške krađe, nanošenja teških tjelesnih povreda, nasilja u porodici, posjedovanja droge, a jedan od njih i zbog silovanja. Šestero ih je smješteno po nalozima centara za socijalni rad iz Federacije BiH i Brčko distrikta BiH i u njihovim slučajevima radi se o manjim deliktima, dok je protiv trojice u toku krivični postupak. Ove dvije grupe štićenika fizički su odvojene, pa čak i za vrijeme terapija, rekreacije i ostalih aktivnosti. Dvojica najmlađih štićenika imaju po 13 godina, a u Zavod su smješteni sa 12, dok najstariji ima 22 godine.

– Svjedoci smo da je sve više krivičnih djela koja počine maloljetnice, za koje u BiH ne postoji ovakva ustanova. Mi smo za njih opremili čitavo jedno krilo zgrade, još se samo čeka na odluku Doma naroda pa da se krene sa radom – kaže direktor.

Kontroverzna prostorija

 Svoju priču s nama je podijelio i 16-godišnjak s Ilidže koji je na Humu tek desetak dana. Iako je tu po odluci socijalnih radnika, protiv njega su u toku i sudski postupci.

– Imao sam loše društvo i radio sam neke pogrešne stvari. Između ostalog, imao sam problema i s drogom. Sad se kajem zbog toga i ne planiram se više vraćati starim stopama – ispričao je ovaj dječak.

Prema riječima Samira Suljagića, šefa Službe tretmana, sa štićenicima rade socijalni radnici, psiholozi, pedagozi, diplomirani kriminalisti i svi se oni trude da ih resocijaliziraju. Djeci je omogućen pristup kabinetima u kojima imaju mogućnost da se bave sportom, da se likovno ili informatički obrazuju, da čitaju… Ipak, svima im je najomiljenija soba za informatiku zbog računara, a najčešće zaobilaze biblioteku. Imaju svoj vešeraj i mogućnost da učestvuju u sastavljanju mjesečnog menija.

Suljagić je ekipi našeg portala pokazao i “kontroverznu prostoriju” za poseban pojačan tretman. Kako je pojasnio, 70 posto korisnika ima psihičkih problema i kada nastupe hronične faze, onda se oni smjeste u tu sobu do dolaska psihijatra, hitne pomoći ili policije. U toj sobi sve je prilagođeno, tako da se tu korisnici ne mogu ni na koji način povrijediti.

U sklopu Zavoda ima i soba za posjete, u slučaju da nekome od maloljetnika dođe neko od članova porodice ili prijatelji. Mada su, tvrde u Zavodu, takvi slučajevi jako rijetki.

– Zavod je otvorenog tipa i svi štićenici imaju pravo na godišnji odmor. I ovog ljeta njih 60 ili 70 posto nije imalo gdje otići. Neki odu i nakon nekoliko dana sami se vrate – kaže Suljagić.

Prema statistici MUP-a Kantona Sarajevo, od januara od juna ove godine 43 maloljetnika prijavljena su zbog sumnje da su počinili 67 krivičnih djela. U poređenju s istim periodom prošle godine, broj krivičnih djela u kojima su učestvovali maloljetnici smanjen je za 48 ii 41,7 posto.

Također, znatno je smanjen broj prijavljenih maloljetnih izvršilaca ovih djela, za 32 ili 42,7 posto.

Na pitanje kako što efikasnije suzbiti maloljetničku delikvenciju, direktor Dževad Šuško kaže da je, između ostalog, problem što procesuiranje maloljetnika traje predugo. Maloljetnici su, dok traje sudski proces, na slobodi, i u većini slučajeva, dok čekaju na izricanje sankcije, oni počine novo krivično djelo. Postoji mogućnost, ali se nažalost ne koristi, kaže on, da se na zahtjev Tužilaštva maloljetnik, čim počini krivično djelo, smjesti u Zavod do izricanja presude.

– Tako bi se spriječilo činjenje novih krivičnih djela – kazao je direktor, dodavši na kraju da je, nažalost, ipak više štićenika Zavoda koji na kraju završe u vaspitno-popravnom domu ili zatvoru nego onih koji se vrate na pravi put.

Izvor: Faktor.ba

JSN Boot template designed by JoomlaShine.com